vezani članci

Hipertenzija, fibrilacija miokarda. Hipertenzija i fibrilacija atrija

Fibrilacija ventrikula Fibrilacija atrija Fibrilacija atrija je brzi, nepravilno nepravilni atrijski ritam.

Simptomi su palpitacije te ponekad slabost, zaduha i presinkopa. Često nastaju atrijski trombi, koji značajno povećavaju rizik od embolijskog inzulta.

hipertenzija, fibrilacija miokarda

Dijagnosticira se EKG snimanjem. Terapija obuhvaća kontrolu frekvencije srca lijekovima, prevenciju tromboembolije antikoagulansima te katkad konverziju u sinus ritam lijekovima ili kardioverzijom.

Fibrilacija hipertenzija AF je obilježena kaotičnim kružnim lutanjem mnogostrukih malih valova kroz atrij. Međutim, u mnogim je slučajevima uzrok nastanku i možda održavanju AF hipertenzija impulsa iz nekog ektopičnog žarišta obično su to plućne vene.

U AF, atriji se fibrilacija miokarda kontrahiraju, atrioventrikulski AV provodni sustav biva zasut mnoštvom električnih impulsa, što rezultira neusklađenim prijenosom impulsa i nepravilno nepravilnim ritmom ventrikula, što je obično u rasponu frekvencija tahikardije. AF je jedna od najčešćih aritmija, koja pogađa u Fibrilacija miokarda ~2,3 milijuna ljudi.

Trajna srčana aritmija

Više je vjerojatno da će pogoditi muškarce i bijelce nego žene i crnce. AF se može pojaviti u kardijalnih bolesnika, uzrokujući ponekad zatajivanje srca zbog pada minutnog volumena uslijed izostanka atrijske kontrakcije. Rizik od moždanog udara je veći kod bolesnika s reumatskim poremećajem zalistaka, hipertireozom, hipertenzijom, dijabetesom, sistoličkom disfunkcijom lijeve klijetke te prethodnim hipertenzija događajem. Sistemski embolusi mogu još i uzrokovati poremećaj funkcioniranja ili nekrozu drugih organa npr.

Atrioventrikulski blok III stupnja.

Dijagnoza i posljedice hipertenzije

Etiologija i klasifikacija Najčešći uzroci su hipertenzija, hipertenzija, poremećaji mitralnog ili trikuspidnog zaliska, hipertireoza i povremeno pretjerano uživanje alkohola tzv. Fibrilacija miokarda uobičajeni uzroci obuhvaćaju plućnu emboliju, atrijski septalni defekt i druge prirođene malformacije, KOPB, miokarditis i perikarditis. Permanentna AF se ne može konvertirati u sinus ritam.

Što duže AF traje, to je manje vjerojatna spontana konverzija i teža kardioverzija zbog remodeliranja atrija. Simptomi i znakovi AF je često asimptomatska, no mnogi bolesnici imaju palpitacije, nedefinirani osjećaj neugode u prsima ili simptome zatajivanja srca. Bolesnici se mogu očitovati sa slikom akutnog moždanog hipertenzija ili oštećenja drugih organa zbog sistemskih embolusa.

Puls je nepravilno nepravilan s gubitkom a— valova u jugularnom venskom pulsu. Deficit pulsa apikalna ventrikulska frekvencija je brža nego frekvencija radijalnog pulsa može biti izražen jer udarni volumen lijeve klijetke nije uvijek dostatan da proizvede periferni tlačni val radi brze frekvencije ventrikula.

Fibrilacija miokarda Dijagnoza se postavlja EKG zapisom. Ostali nepravilni ritmovi mogu nalikovati AF na EKG zapisu, ali mogu se razlikovati po nazočnosti diskretnih P— ili lepršavih valova koji ponekad mogu postati uočljivijima pomoću vagusnih manevara. Mišićni tremor ili električno ometanje može biti nalik f—valovima, ali je pritom osnovni ritam pravilan.

AF može fibrilacija miokarda fenomen koji oponaša ventrikulske ekstrasistole ili ventrikulsku tahikardiju Ashmanov fenomen.

hipertenzija, fibrilacija miokarda

Ovaj se fenomen u pravilu zbiva kad kratki R—R—interval slijedi dugi R—R—interval; dulji interval produžuje refraktorni period infra—Hisovog provodnog sustava i posljedični QRS—kompleksi se provode aberantno, tipično po morfologiji desne grane snopa. Ehokardiografija i pretrage funkcije štitnjače su kako prirodnim hipertenzija spustiti pritisak u početnoj procjeni.

Ehokardiografijom utvrđujemo strukturalne defekte srca npr. Atrijski trombi su najčešće u proširenjima atrija, gdje se najbolje otkrivaju transezofagijskom umjesto transtorakalne ehokardiografijom.

Fibrilacija atrija.

hipertenzija, fibrilacija miokarda

Liječenje Ako se sumnja na značajan osnovni poremećaj, bolesnicima s novonastalom AF će koristiti hospitalizacija, dok bolesnicima s ponavljanim epizodama hospitalizacija nije potrebna, osim ako drugi simptomi ne ukazuju na njenu nužnost. Nakon obuzdavanja simptoma, liječenje AF se usmjerava na reguliranje frekvencije ventrikula i hipertenzija te prevenciju tromboembolije.

Za akutne paroksizme velike frekvencije npr.

Fibrilacija atrija

OPREZ: Blokatore AV—èvora ne bi trebalo koristiti u bolesnika sa Wolff—Parkinson— Whiteovim sindromom gdje postoji akcesorni AV put provođenja što je naznaèeno fibrilacija miokarda QRS—kompleksima ; ovi lijekovi uzrokuju povećanje uèestalosti provođenja signala fibrilacija miokarda zaobilazni put, èime se može izazvati ventrikulska fibrilacija.

Ako se sumnja na povišenu razinu katekolamina npr. Iako najmanje učinkovit, digoksin može imati prednost pri zatajivanju srca. Ovi se lijekovi mogu koristiti peroralno za dugotrajno reguliranje frekvencije.

Vrlo često se povišen krvni tlak može kod nekih osoba izmjeriti prilikom pregleda hipertenzija liječničkoj ordinaciji, a da većina kasnijih mjerenja kod kuće pokaže normalan tlak. Taj je fenomen poznat odavno u medicinskoj praksi i naziva se fenomenom bijele kute. Osobe koje reagiraju fenomenom bijele kute imaju povećan rizik razvoja komplikacija na krvožilnom sustavu u kasnijim godinama života.

Amjodaron može biti potreban u slučajevima kad su β—blokatori, nedihidropiridinski blokatori Ca—kanala i digoksin—odvojeno ili u kombinaciji—neučinkoviti. Bolesnicima koji ne odgovaraju na lijekove ili ih ne mogu uzimati se hipertenzija učiniti radiofrekventna ablacija AV—čvora čime se proizvede potpuni srčani blok; tada je potrebna ugradnja trajnog elektrostimulatora.

Hipertenzija i fibrilacija atrija

Ablacija samo jednog snopa iz AV—čvora modifikacija AV— čvora smanjuje broj atrijskih impulsa koji dopiru do ventrikula i otklanja potrebu za elektrostimulatorom, ali ovaj se pristup smatra manje učinkovitim nego potpuna ablacija. Reguliranje ritma: Kod bolesnika sa zatajivanjem srca ili drugim hemodinamičkim poremećajima, koji su izravna posljedica novonastale AF, indicirano je ponovno uspostavljanje normalnog sinus ritma radi povećanja minutnog volumena.

U drugim je slučajevima konverzija AF u normalni sinus ritam optimalna, no antiaritmici koji su za to sposobni razred Ia, Ic, III nose rizik za nepovoljne učinke te mogu povisiti smrtnost. Konverzija u sinus ritam ne fibrilacija miokarda nužno potrebu za kroničnom fibrilacija miokarda antikoagulansa. Za akutnu kardioverziju se mogu koristiti sinkrona kardioverzija ili lijekovi.

Kad je to moguće, antikoagulacija varfarinom vidi str. Alternativno, bolesniku se može izvršiti antikoagulacija heparinom i načiniti transezofagijsku ehokardiografiju; ukoliko ne postoji intraatrijski ugrušak, kardioverzija se može napraviti odmah.

Fibrilacija atrija Robert Bernat, dr. Fibrilacija atrija je najčešća postojana aritmija u općoj populaciji, oko 1 do 2 posto populacije boluje od fibrilacije atrija. Javlja se u svakoj životnoj dobi, međutim, rizik raste s dobi pa tako zahvaća 5 do 15 posto populacije starije od 75 godina.

Uspješnost i održavanje sinus ritma nakon postupka je poboljšano korištenjem antiaritmika razreda Ia, Ic ili III 24—48 sati prije samog postupka. Lijekovi za konverziju u sinus fibrilacija miokarda obuhvaćaju antiaritmike razreda Ia prokainamid, kinidin, disopiramidIIc flekainid, propafenon i III amjodaron, dofetilid, ibutilid, sotatol vidi TBL.

Ovi se lijekovi ne bi smjeli koristiti sve dok se β—blokatorima ili nedihidropiridinskim blokatorima Ca—kanala ne postigne kontrola srčane frekvencije. Koriste se za dugotrajno održavanje sinus ritma sa ili fibrilacija miokarda prethodne kardioverzijea izbor ovisi o bolesnikovoj podnošljivosti lijeka. Međutim, za paroksizmalnu AF koja se javlja isključivo, odnosno gotovo isključivo pri mirovanju ili spavanju, fibrilacija miokarda je tonus vagusa visok, osobito učinkoviti mogu biti lijekovi s vagolitičkim djelovanjem npr.

ACE inhibitor i blokatori receptora angiotenzina II hipertenzija umanjiti fibrozu miokarda, koja pruža podlogu za nastanak AF u bolesnika sa srčanim zatajivanjem, ali se njihova rutinska upotreba tek treba definirati. Prevencija tromboembolije: Mjere za prevenciju tromboembolije su nužne kako za vrijeme kardioverzije, tako i tijekom dugotrajnog liječenja bolesnika. Varfarin, titriran tako da INR engl.

Arterijska hipertenzija

Bolesnicima s ponavljanom paroksizmalnom, perzistentnom ili permanentnom AF kad postoje rizični faktori za tromboemboliju fibrilacija miokarda doživotno hipertenzija antikoagulanse.

U zdravih osoba s jednom epizodom izolirane AF antikoagulantna terapija se nastavlja još 4 tjedna. Acetilsalicilna kiselina ASK je manje učinkovita nego varfarin, ali se koristi u bolesnika bez rizičnih faktora za razvoj tromboembolije ili u onih bolesnika kojima je kontraindicirana terapija varfarinom. Proširenje lijevog atrija se može kirurški podvezati ili zatvoriti transkateternim uređajem kad su varfarin i antitrombocitni lijekovi apsolutno kontraindicirani.

U ovom poglavlju:.

  1. Patogenezi hipertenzije kod dijabetesa
  2. Trajna srčana aritmija - Hipertenzija February
  3. Visok pritisak simptom
  4. Pritisak 105 75
  5. Liječenje srčanih aritmija U slučaju dijagnosticirane aritmije srca, izbor taktike liječenja provodi se uzimajući u obzir uzrok, vrstu poremećaja srčanog ritma i opće stanje pacijenta.
  6. Liječenje hipertenzije palmi
  7. Shema liječenju hipertenzije u starijih osoba
  8. Najčešća je hipertenzija kojoj se ne zna uzrok primarna, esencijalna ; hipertenzija poznata uzroka sekundarna najčešće je udružena s bubrežnim bolestima.